Dragi župljani, kao vaš župnik zajedno sa svojim župnim vikarima,
dužan sam vam skrenuti pozornost na dva događaja koja su se nedavno dogodila
u našoj crkvi (10. mjesec 2016.). Naime, u manje u dva tjedna našli smo u klupama bačenu rastrganu hostiju.
Zadnje se je dogodilo prije nekoliko dana. Prvi puta smo mislili da se radi o slučajnosti,
ali dva puta i na isti način previše je očito da je učinjeno s namjerom.
Zbog toga je dobro spomenuti slijedeće. Osim bacanja hostija,
na razne načine se može učiniti svetogrđe.
Tako su poznati razni razlozi za oskvrnuće: za sotonističke mise (tzv. crne mise),
ali i za sve druge svetogrdne razloge:
da se npr. hostija stavi u pčelinjak kako bi bilo meda ili da se stavi za
ljubavni napitak osobi koju želiš osvojiti ili pak da bi netko »posvećivao« hranu
dodirom s hostijom ili kako se je jednom u jednoj našoj obližnjoj župi jedan tata pričestio,
te potom hostiju prepolovio da bi ju dao svome malome sinu.
Potom, postoje i druga svetogrdna ponašanja. Tako je prošle godine u Španjolskoj jedan
tzv. slobodan umjetnik organizirao svetogrdnu izložbu nastalu krađom više od 240 posvećenih hostija
koje je postavio u umjetničku galeriju u gradu Pamplone. Glumio je da prima svetu pričest, te tako krao hostije.
Da bi se pohvalio čak je imao pomagača koji ga je slikao u crkvi kako iz usta vadi hostiju.
Postoje različite nastranosti i đavolska nadahnuća...
Sve ovo spomenuto riječ je o svetogrđu nad onime što je nama kršćanima najsvetije -
nad euharistijskim Kristom. U jednom je broju Glasa Koncila
(Glas Koncila 28 (1620) | 10.7.2005.) dobro objašnjeno.
Tako se između ostalog spominje: »Najteži oblik svetogrđa je svjesno i
namjerno obeščašćenje svetih prilika. Ovdje se grijehu svetogrđa pridružuje još i
grijeh bezbožnosti: pogrđivanje Krista u sakramentu ljubavi. Kao što znamo iz katekizma,
prva Božja zapovijed ona je koja osuđuje glavne grijehe bezvjerja kao što su
iskušavanje Boga riječima ili djelima, ali i simoniju i - svetogrđe.
Svetogrđe je svaki oblik obeščašćivanja sakramenata i drugih bogoslužnih čina, kao i osoba,
predmeta i mjesta Bogu posvećenih, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i činima.
Svetogrđe je težak grijeh osobito kad je počinjeno protiv Euharistije,
jer je u tom sakramentu suštinski prisutno samo tijelo Kristovo (KKC 2120).
Zato je i crkvena kazna primjerena: »Tko baci posvećene čestice
ili ih u svetogrdnu svrhu uzme ili drži, upada u izopćenje unaprijed izrečeno,
pridržano Apostolskoj Stolici...« (ZKP, kan. 1367).
Kao što je svećenik dužan paziti da ne dođe do svetogrđa s hostijom,
tj. da se spriječi odnošenje hostije iz crkve, isto tako bi i svaki vjernik koji sudjeluje na misi
i ide na pričest trebao voditi računa o tome da i sam ne počini svetogrđe,
kao i da ga - ako primijeti pokušaj zloporabe - spriječi. Dakako, u granicama svojih mogućnosti
i jasnim upozorenjem - svećeniku, ali i onoj osobi koja se pred svećenikom eventualno nije pričestila
hostijom koju je primila na ruku. Jasno je da svećenici o tome vode posebnu brigu,
no mogućnost zloporaba ipak postoji. Zato je potrebna i odgovornost svih vjernika
za svete prilike pričesti. Valja reći i to da je primanje pričesti na ruku dopušteno,
i da se ne može poopćeno govoriti o tome da »laičke ruke« nisu dostojne za primanje hostije.
Crkva posvećene hostije čuva s najvećom pomnjom i sviješću da čuva samoga Krista,
i to isključivo u crkvama i na onim mjestima koja imaju posebno dopuštenje Apostolske Stolice.
Dragi župljani, kao vaš župnik zajedno sa župnim vikarima,
u velikom smo promišljanju da li da promijenimo način pričešćivanja u crkvi u posebnim situacijama.
Kada su veće gužve ili veći broj vjernika u crkvi, tada se obično pričešćuje po sredini crkve.
No tu se primjećuje jedna situacija da oni koji su u klupama pružaju ruku iz daljine da prime pričest
ili se naginju preko drugih i sl. To nije dostojan način pričešćivanja. Tako se može dogoditi npr.
da hostija ispadne. Redoviti i ispravni način bi trebao biti da svećenik stoji na mjestu,
a vjernici se dolaze pričešćivati. To je simbolika našega hoda prema Isusu i susreta s njime.
U tom smislu vas molimo da kada se ipak pričešćuje kroz sredinu crkve,
da se onda izađe iz klupa kako bi se dostojno moglo pričestiti.
Ukoliko se radi o nekoj staroj ili nemoćnoj osobi to je druga situacija
i opravdani razlog da se svećenik približi toj osobi u klupi i udijeli joj pričest.
Kao župna zajednica učinimo sve što je potrebno da čuvamo dostojanstvo naše crkve
i da čuvamo dostojanstvo svete hostije u kojoj naš Spasitelj svijeta u toj maloj hostiji
pun ljubavi silazi među nas. S tim povezano vas isto molimo da upozorite jedni druge
ako vidite da netko u crkvi žvače kaugumu ili jede bombone ili se pak koristi mobitelom
i piše poruke ili priča za vrijeme cijele Mise ili nešto stalno komentira i sl.
To nije dostojno sudjelovanje na Misi, te bi bilo dobro da se radije tko tako čini na dotičnoj
Misi i ne pričesti, da ne bi blagovali tijelo i krv Isusovu, kako kaže Sveto Pismo,
na vlastitu osudu (usp. 1Kor 11,29).
Hvala vam na razumijevanju.
Vaš župnik o. Zlatko Pletikosić
