Sakrament krštenja
"Sveti krst je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha (vitae spiritualis ianua) i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: "Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju". (Katekizam Katoličke Crkve br. 1213.)
Sakrament krštenja u našoj crkvi slavi se redovito
SUBOTOM i NEDJELJOM.
- SUBOTOM u 12.15 sati, poslije subotnje Mise za hodočasnike. Krštenje je izvan Misnog slavlja i traje oko 25 minuta.
- NEDJELJOM s Misom u 10.30 sati, mogućnost je svake prve nedjelje
u mjesecu ako roditelji imaju uvjete (oboje su krizmani i imaju crkveni brak).
Ako se opredijele za krštenje nedjeljom (koje je redovito s Misom),
i roditelji i kumovi trebaju se pripremiti za Pričest na toj
Misi sakramentom Pomirenja - ispovijedi.
Praktične napomene
1) AKO OBITELJ KRŠTENIKA NIJE NASTANJENA U NAŠOJ ŽUPI roditelji trebaju zatražiti od svoga župnika (iz župe kojoj po adresi stanovanja pripadaju) pismenu suglasnost za krštenje u drugoj župi, neovisno o tome jesu li u toj župi kao obitelj prijavljeni.
2) KRSNI KUM ili KUMA (ili jedno i drugo ako su dvoje) moraju ispunjavati opće uvjete za kumovanje kod krštenja: da su sami kršteni i krizmani-firmani i, ako su u braku, da su crkveno vjenčani. Ako nisu iz naše župe trebaju donijeti potvrdu od svoga župnika (ili iz župe svoga krštenja).
3) NA PRIPREMU ZA KRŠTENJE DOLAZE RODITELJI i KUMOVI (s potrebnim potvrdama koje su im naznačene kod najave krštenja) i to obično petkom u 16.30 sati.
- Kod pripreme se obvezno donosi izvadak iz matične knjige rođenih na temelju kojih se upisuju potrebni podaci o djetetu koje će biti kršteno, te potvrda kuma (kumova).
- Za krštenje - ne za pripremu - treba pripremiti krsnu košuljicu i krsnu svijeću koje se mogu kupiti i kod nas u župnom uredu.
Korisne informacije
Smiju li se krstiti izvanbračna djeca i ona rođena u civilnom braku?
Mogu li djeca rođena u civilnom braku
(ako se uzme činjenica da roditelji nisu crkveno vjenčani
jer je jedan od njih prije bio crkveno vjenčan,
rastavljen pa ponovno vjenčan) biti krštena,
primiti sve sakramente i tako biti uključena u vjersku zajednicu?
Dijete koje je rođeno u braku gdje roditelji nisu crkveno vjenčani nema nikakve osobne krivnje za takvo stanje.
Zato ga se i može krstiti u Katoličkoj Crkvi.
Krštenjem se dijete »ne nagrađuje« zato što su mu roditelji možda dobri vjernici,
niti ga se odbijanjem krštenja smije kažnjavati zato što mu roditelji nisu takvi.
Ako bi došlo do odbijanja krštenja, to ne znači da je to odbijanje kazna djetetu
ili roditeljima koji su ga izvan braka – u ovom slučaju izvan crkvenoga braka – doveli na svijet,
već bi morali postojati drugi razlozi.
Uvjet za krštenje djeteta je da roditelj ili roditelji, kumovi ili netko treći zajamči da će
u katoličkome duhu odgajati dijete koje želi krstiti. Znači, kad bi svećenik odbijao krštenje,
to bi mogao čini zato što roditelji, odnosno roditelj,
ne bi dali nikakva jamstva da će dijete doista kršćanski odgajati.
Znalo se spominjati da su svećenici znali odbiti krstiti dijete samohranoj majci.
No, samohranoj majci koja je vjernica i zaista želi da joj dijete, premda izvanbračno,
bude krštenjem preporođeno na novi, božanski život, svećenik to neće uskratiti,
niti će njezino dijete primanjem sakramenta krsta dobiti manje milosti od bračnoga djeteta.
Kad bi se pak roditelji mogli crkveno vjenčati a to ne žele učiniti,
svećenik ima razloga smatrati da to dijete ne namjeravaju ni kršćanski odgajati.
Nađe li se ipak u toj kući netko (baka ili neka druga osoba),
kojemu je jako stalo da dijete bude kršteno i koji će moći kršćanski djelovati
na njegov odgoj, svećenik može zaključiti da su time ispunjeni
osnovni uvjeti za krštenje.
O svemu tome jasno piše kanon 868 u svoja dva paragrafa u kojima se govori
da je za krštenje djeteta – kako bi se dopušteno krstilo – potrebno:
»da pristanu roditelji, barem jedan od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje;
da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema,
neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima;
dijete katoličkih, dapače, i nekatoličkih roditelja, u smrtnoj pogibelji dopušteno se krsti,
pa i protiv volje roditelja.«
Možda je dobro pojasniti i još jednu stvar, tj. stanje roditelja koji
»nisu crkveno vjenčani jer je jedan od njih prije bio crkveno vjenčan,
rastavljen pa ponovno vjenčan«. Crkva je u svome stavu jasna: brak je jedan i nerazrješiv.
No, jednako tako, posebnu pastoralnu skrb vodi o onima koji više ne žive u prvome braku,
znajući da im je duhovna potpora i pastoralna blizina Crkve zbog njihova stanja,
još potrebnija, pa im nastoji pojasniti da ih zbog toga ne prezire, niti omalovažava,
već i dalje cijeni i želi biti s njima povezana u vjeri, te ih potiče da sudjeluju
i u sakramentalnome životu, tj. na nedjeljnim i blagdanskim euharistijskim slavljima –
dakako u okviru njihovih ograničenih mogućnosti zbog njihova stanja.
(izvor: www.bitno.net)
Prijavu krštenja nakon dogovora u župnom uredu možete učiniti na sljedećoj poveznici -
Prijava krštenja e-župe.
