Značenje svete mise

Dragi župljani, sveta misa (euharistija) izvor je samoga života Crkve. Ona je najuzvišenija žrtva kojom nam se Krist daruje da zauvijek budemo s njim, zato je i vrhunac prema kojemu teži sav život kršćana, ali je također i središte i izvor duhovne jakosti za članove Crkve. Uistinu nećemo nikada moći dovoljno zahvaliti Gospodinu za dar koji nam je ostavio!
Zbog toga svi imamo potrebu prikazati svetu misu na naše određene nakane. Ona se može služiti za pokojne, ali i za žive: za zdravlje bolesnih, za uspjeh operacija i liječenja onih koji su bolesni; može se služiti za uspjeh u raznim poslovima, ispitima, životnim opredjeljenjima. Uglavnom: za sve što je dobro i što se tiče našega života možemo prikazati svetu misu.

Misne nakane

Kao župna zajednica svjesni smo važnosti svete mise. Zbog toga i mnogi upisuju misne nakane. No već dugi niz godina primjećuju se nejasnoće u vezi s upisivanjem misnih nakana (intencija) kao npr.: Koliko se nakana može upisati na jednoj svetoj misi? Koliko svojih pokojnika može upisati jedna osoba? Kako oblikovati nakanu koja nije za pokojnike, a često je sadržaj nekako intimniji i dosta dugačak? Zašto nije moguće uvijek upisati misnu nakanu za datum kada bi se to željelo? To su neka od najčešćih pitanja. No možda pomogne sljedeće. Nedavno smo dobili podsjetnik i upute s Nadbiskupijskog duhovnog stola. Naime, misnih nakana s datumom može biti toliko koliko svećenika sudjeluje na svetoj misi. To znači da ne može biti jedan svećenik, a da se imaju npr. dvije upisane nakane. U tom smislu ako su dvije nakane, treba biti toliko i svećenika. Treba napomenuti da ta pravila postoje u kanonskom pravu i odredbama Crkve i nisu nešto novo te su ih svi dužni obdržavati. Iako je župa u Remetama redovnička zajednica s više svećenika, nije moguće imati poveći broj nakana pod svetim misama zbog više razloga, npr. neki svećenici su vezani za svakodnevno slavljenje tzv. gregorijanskih misa, također ima nevezanih nakana koje se isto tako trebaju odslužiti u roku od godine dana kada su zaprimljene, a i smanjio se broj svećenika u Remetama zbog odlaska u druge samostane.

Kolektivne mise u našoj župi

Budući da smo velika župa i želje za misnim nakanama na određeni datum su dosta velike, nadbiskupija je već prije dala mogućnost služenja tzv. kolektivnih misa. Da pojasnimo što su kolektivne nakane, donosimo službeni dopis od uzoritog kardinala Josipa Bozanića od 16. prosinca 2014. u kojem se među ostalim kaže: Ako vjernici, prethodno i izričito obaviješteni, slobodno pristanu da njihovi dobrovoljni prilozi budu ujedinjeni s drugima u jedan prilog, može im se udovoljiti samo jednom sv. misom na kolektivnu nakanu pod sljedećim uvjetima:
- da se javno oglasi dan, mjesto i vrijeme slavljenja sv. mise na kolektivne nakane;
- da se sv. misa na kolektivne nakane slavi samo dvaput tjedno. Na temelju navedenih kanonskih odredaba ovime određujem da se sv. mise na >kolektivne nakane<, ako postoje opravdani razlozi, smiju slaviti samo dva put tjedno, i to utorkom i petkom. Ovaj je običaj iznimka od postojećeg kanonskog zakona koji određuje da se slavi toliko sv. misa koliko je pojedinačnih nakana za koje je dan i primljen prilog (kan. 948 ZKP). U tom smislu i kod nas od sada postoji mogućnost kolektivnih svetih misa, i to utorkom i petkom pod večernjom svetom misom. Ako netko nije mogao upisati nakanu na željeni datum, to može, dakle, upisati svaki tjedan za svete mise u 18.30 u utorak ili u petak.

Upisivanje misnih nakana za našu župu prema postojećim odredbama

Držeći se odredaba Zagrebačke nadbiskupije i uzoritog kardinala tijekom tjedna imat ćemo sljedeći broj misnih nakana prema mogućnostima naše redovničke zajednice:
PONEDJELJAK - PETAK (tijekom godine)
- 7.00 sati: dvije nakane
- 18.30 sati: jedna nakana
SUBOTA (tijekom godine):
- 7.00 sati: tri nakane
- 11.00 sati: jedna nakana
- 18.30 sati: jedna nakana
NEDJELJOM i BLAGDANIMA - na svim misama po jedna nakana
U vremenu ljetnih praznika, počevši iza Karmelske Gospe do prije početka devetnice Velikoj Gospi (od 17. srpnja do 5. kolovoza uključivo), za sve dane i za sve mise uzima se po jedna nakana, osim utorkom i petkom u 18.30 kada su kolektivne nakane.
Napominjemo da u nas postoje tri načina upisivanja misnih nakana:
- na određeni datum
- nevezane nakane (nisu vezane datumom, nego se trebaju odslužiti u roku od godine dana)
- gregorijanske mise (30 svetih misa slavljenih uzastopno 30 dana). Budući da znatan broj misnih nakana nije bio plaćen svih ovih prijašnjih godina, stipendij za mise uplaćuje se prigodom upisivanja nakana (50 kuna).

Još neka praktična pojašnjenja

Od ostalih pitanja koja se znaju ostavljati možemo spomenuti sljedeće. Nekada se dogodi situacija da netko želi upisati nakanu nekoliko minuta prije svete mise. To treba izbjegavati jer je tada obično sve već popunjeno. No ako se radi o nekoj hitnoj nakani, uvijek će dotični svećenik koji predslavi svetu misu u molitvu vjernika rado uključiti sve osobne nakane koje nisu uključene u misne intencije. U vezi s pisanjem sadržaja samih misnih nakana pastoralna razboritost nastoji misnu nakanu definirati što kraće i što jasnije pa nije dobro ako se u jednoj nakani nađe velik broj imena i prezimena pokojnika. Zato je mnogo bolje i prikladnije ta imena sažeti tako da se kaže: za pokojne iz obitelji N., ili: za pokojne iz roda N. - umjesto nabrajanja prevelikog broja imena. Pastoralna razboritost i umješnost nalažu da sve bude u granicama dostojanstva liturgijskoga čina i, ako hoćemo, dobrog ukusa. Ne treba naime nikad zaboraviti načelo da je misa uvijek čin cijele Crkve i za sve, dakle i onda kada se služi po određenoj nakani, i za određenog pokojnika ili pokojnike. Također postoje i misne nakane kada netko ima neku specifičnu molitvu (nakanu) koja se ne odnosi na pokojne. Često ta nakana znade biti dosta dugačka pa je zato bolje da se u knjigu misnih intencija napiše: na nakanu. Važno je znati da Bog poznaje naše srce i naše nakane pa ne treba ići u velika opisivanja. Za našu župnu zajednicu to će sigurno biti velika promjena jer se dosada na jednoj svetoj misi upisivalo i po više nakana, bez obzira je li bio samo jedan misnik ili više njih. Od sada će i naša župa, poput svih ostalih župa, postupati kako je i određeno. Zato i vjerujemo da ćete iz obrazloženoga razumjeti zbog čega je došlo do ovih promjena. Hvala vam na razumijevanju, a moji župni vikari i ja kao župnik stojimo vam na raspolaganju da vam i osobno pojasnimo sve eventualne nejasnoće u vezi sa služenjem misnih nakana, ali i svim ostalim vezanim uz život naše župe. Neka nas sve prati zagovor naše Najvjernije Majke, Odvjetnice Hrvatske, Gospe Remetske.

Vaš župnik, o. Antonio Mario Čirko

Dragi župljani, kao vaš župnik zajedno sa svojim župnim vikarima, dužan sam vam skrenuti pozornost na dva događaja koja su se nedavno dogodila u našoj crkvi (10. mjesec 2016.). Naime, u manje u dva tjedna našli smo u klupama bačenu rastrganu hostiju. Zadnje se je dogodilo prije nekoliko dana. Prvi puta smo mislili da se radi o slučajnosti, ali dva puta i na isti način previše je očito da je učinjeno s namjerom.

Zbog toga je dobro spomenuti slijedeće. Osim bacanja hostija, na razne načine se može učiniti svetogrđe. Tako su poznati razni razlozi za oskvrnuće: za sotonističke mise (tzv. crne mise), ali i za sve druge svetogrdne razloge: da se npr. hostija stavi u pčelinjak kako bi bilo meda ili da se stavi za ljubavni napitak osobi koju želiš osvojiti ili pak da bi netko »posvećivao« hranu dodirom s hostijom ili kako se je jednom u jednoj našoj obližnjoj župi jedan tata pričestio, te potom hostiju prepolovio da bi ju dao svome malome sinu. Potom, postoje i druga svetogrdna ponašanja. Tako je prošle godine u Španjolskoj jedan tzv. slobodan umjetnik organizirao svetogrdnu izložbu nastalu krađom više od 240 posvećenih hostija koje je postavio u umjetničku galeriju u gradu Pamplone. Glumio je da prima svetu pričest, te tako krao hostije. Da bi se pohvalio čak je imao pomagača koji ga je slikao u crkvi kako iz usta vadi hostiju.

Postoje različite nastranosti i đavolska nadahnuća... Sve ovo spomenuto riječ je o svetogrđu nad onime što je nama kršćanima najsvetije - nad euharistijskim Kristom. U jednom je broju Glasa Koncila (Glas Koncila 28 (1620) | 10.7.2005.) dobro objašnjeno. Tako se između ostalog spominje: »Najteži oblik svetogrđa je svjesno i namjerno obeščašćenje svetih prilika. Ovdje se grijehu svetogrđa pridružuje još i grijeh bezbožnosti: pogrđivanje Krista u sakramentu ljubavi. Kao što znamo iz katekizma, prva Božja zapovijed ona je koja osuđuje glavne grijehe bezvjerja kao što su iskušavanje Boga riječima ili djelima, ali i simoniju i - svetogrđe. Svetogrđe je svaki oblik obeščašćivanja sakramenata i drugih bogoslužnih čina, kao i osoba, predmeta i mjesta Bogu posvećenih, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i činima. Svetogrđe je težak grijeh osobito kad je počinjeno protiv Euharistije, jer je u tom sakramentu suštinski prisutno samo tijelo Kristovo (KKC 2120). Zato je i crkvena kazna primjerena: »Tko baci posvećene čestice ili ih u svetogrdnu svrhu uzme ili drži, upada u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici...« (ZKP, kan. 1367).

Kao što je svećenik dužan paziti da ne dođe do svetogrđa s hostijom, tj. da se spriječi odnošenje hostije iz crkve, isto tako bi i svaki vjernik koji sudjeluje na misi i ide na pričest trebao voditi računa o tome da i sam ne počini svetogrđe, kao i da ga - ako primijeti pokušaj zloporabe - spriječi. Dakako, u granicama svojih mogućnosti i jasnim upozorenjem - svećeniku, ali i onoj osobi koja se pred svećenikom eventualno nije pričestila hostijom koju je primila na ruku. Jasno je da svećenici o tome vode posebnu brigu, no mogućnost zloporaba ipak postoji. Zato je potrebna i odgovornost svih vjernika za svete prilike pričesti. Valja reći i to da je primanje pričesti na ruku dopušteno, i da se ne može poopćeno govoriti o tome da »laičke ruke« nisu dostojne za primanje hostije.

Crkva posvećene hostije čuva s najvećom pomnjom i sviješću da čuva samoga Krista, i to isključivo u crkvama i na onim mjestima koja imaju posebno dopuštenje Apostolske Stolice.

Dragi župljani, kao vaš župnik zajedno sa župnim vikarima, u velikom smo promišljanju da li da promijenimo način pričešćivanja u crkvi u posebnim situacijama. Kada su veće gužve ili veći broj vjernika u crkvi, tada se obično pričešćuje po sredini crkve. No tu se primjećuje jedna situacija da oni koji su u klupama pružaju ruku iz daljine da prime pričest ili se naginju preko drugih i sl. To nije dostojan način pričešćivanja. Tako se može dogoditi npr. da hostija ispadne. Redoviti i ispravni način bi trebao biti da svećenik stoji na mjestu, a vjernici se dolaze pričešćivati. To je simbolika našega hoda prema Isusu i susreta s njime.

U tom smislu vas molimo da kada se ipak pričešćuje kroz sredinu crkve, da se onda izađe iz klupa kako bi se dostojno moglo pričestiti. Ukoliko se radi o nekoj staroj ili nemoćnoj osobi to je druga situacija i opravdani razlog da se svećenik približi toj osobi u klupi i udijeli joj pričest.

Kao župna zajednica učinimo sve što je potrebno da čuvamo dostojanstvo naše crkve i da čuvamo dostojanstvo svete hostije u kojoj naš Spasitelj svijeta u toj maloj hostiji pun ljubavi silazi među nas. S tim povezano vas isto molimo da upozorite jedni druge ako vidite da netko u crkvi žvače kaugumu ili jede bombone ili se pak koristi mobitelom i piše poruke ili priča za vrijeme cijele Mise ili nešto stalno komentira i sl. To nije dostojno sudjelovanje na Misi, te bi bilo dobro da se radije tko tako čini na dotičnoj Misi i ne pričesti, da ne bi blagovali tijelo i krv Isusovu, kako kaže Sveto Pismo, na vlastitu osudu (usp. 1Kor 11,29).

Hvala vam na razumijevanju.
Vaš župnik o. Antonio-Mario
i župni vikari o. Ilija i o. Nikola