06. 12 2022.
Isus je rekao: „Neka se vaše srce ne uznemiruje i ne boji“. (Ivan 14, 27) Ali činjenica je da mnogi kršćani imaju nemir u svojim srcima – i žive u strahu! Mnogi su potajno mučeni panikom, nemirom i besanim noćima. Isus je također rekao: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem“. Ipak, malo je vjernika koji mogu iskreno reći da imaju stalni mir u svojim srcima. Za mnoge mir dolazi i odlazi, ostavljajući ih zabrinutima, nemirnima, svladanima poteškoćama. Pavao moli: „A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki način! Gospodin sa svima vama!“ (2 Sol 3,16).
Razmislimo malo - mir u svim okolnostima. Imamo li mir u svim okolnostima? Jesmo li ispunjeni tim apsolutnim mirom u svakom satu u danu? A mir uključuje: unutarnje zadovoljstvo, spokoj, biti slobodan u sebi, mirovati, imati smirenost u duhu. Nažalost, svijet ne vidi ovaj spokoj u mnogima od nas. U kriznim vremenima kod mnogih vjernika ne vlada smiren duh. Prečesto nas drugi vide uspaničene, zabrinute i frustrirane.
Sjetimo se samo vremena pandemije kada su odjednom nastali strahovi, čak i strah da nas pričest ne zarazi, bez obzira što primamo živoga Isusa u toj malenoj hostiji. U crkvama na zapadu se je išlo do krajnosti da je svećenik pričešćivao kroz staklo, da su se hostije stavljala na posebne tanjuriće na oltar, a onda je svako dolazio i uzimao te tanjuriće i pričešćivao se i još mnogo drugih događanja. U hostiji je najveća moguća Isusova fizička prisutnost među nama i u tom najsvetijem trenutku događali su se najveći strahovi kao najveći problem Mise tj. pričest. Kao svećenik imao sam upravo takovo iskustvo velikih nemira, strahova, panika kada su neki išli na pričest. Vjerujem da je to sada iza nas i da nas je takova situacija učinila zrelijima za ispravan odnos prema Bogu i prema bližnjemu.
Gospodin želi od nas: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu“. (Fil 4, 6-7) Nosimo li sav teret Bogu u molitvi? Blagoslov koji primamo nakon što iznesemo svoje zahtjeve u molitvi nije taj da izađemo iz crkve i vidimo da je naša molitva trenutno uslišana - bolest ili tjeskoba da su nestali, a svaki problem riješen. Umjesto toga, naše srce je to koje se mijenja jer nam je Bog dao svoj mir. Kad odemo u svoju sobu na molitvu, oslobodimo se tereta svoje duše, plačemo i obznanimo Bogu svoje stanje, poteškoće – izlazimo primivši mir. Bolest možda još nije nestala - ali promijenili smo se! Nestali su strahovi, tjeskobe.
Iskustvo nas uči da je Isus najviše proslavljen u svojoj crkvi tijekom dana nevolja. Prepoznajemo kako je on dionik i pomagač u svakoj našoj krizi. On nam daje obilje mira usred svih nevolja. Danas uslijed utjecaja new agea ili istočnjačkih učenja i raznih alternativnih pravaca nude se razni oblici sabiranja, postizanja mira. Ali to nema veze s mirom. Doista, to je samopredaja praznini. Bog ne nudi prazninu. Doista, on nudi puninu. On daje mir kao rijeku – koja uvijek teče, koja je čista i obnavlja!
Neka nas taj mir obuhvati i neka na taj način Isusova ljubav djeluje kroz nas jasno i plodonosno.