16. 01 2022.
Cjelonoćnim klanjanjem, te svečanom Misom zornicom sa 16 na 17 siječnja 2022. započelo se je službeno sa konstruktivnom obnovom remetskog svetišta. Svetu Misu predslavio je remetski župnik i Upravitelj svetišta o. Antonio-Mario Čirko koji je naglasio slijedeće:
"Nakon što smo se cijelu noć molili klanjajući se Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, započinjemo svečanu Misu zornicu kako bi upravo u tom molitvenom ozračju dobrome Bogu, a zagovoru Gospe Remetske predali početak obnove ovoga drevnoga svetišta.
Hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić opjevao je Remete i ugođaj crkvenog prostora u pjesmi Remete:
Tiha je crkva, sva srca se mole,
Tamjana koluti viju se plavi
Rumeni rupci se sagnuše niže,
Bijelo se ruho nad kamenom savi.
A na oltaru se prinosi žrtva
Mramor u svijeća se plamenu zlati.
Tamo je Srce, što svakom je dobro,
Tamo je Ona, što svima je Mati.
Svetište Majke Božje Remetske, Zagovornice Hrvatske i Ljekarnice nebeske milosno je mjesto koje u ovoj udolini poziva vjernike na molitvu, tišinu i povučenost. Tako je već stoljećima. Ovo je mjesto gdje se moli i zato svaki dio ove crkve na svojim zidovima, freskama, kipovima i oltarima, a ponajviše pred likom Gospe remetske nosi u sebi povijest molitava, predanja i uslišanja. I to je temelj ovoga svetišta. I danas kada ju promatramo oštećenu i danas ovo svetište uspravno stoji i govori nam o Božjoj ljubavi i brizi, govori nam ovo svetište da imamo svoju Majku koja nas zagovara i liječi naša srca, dušu i tijelo. Neka ova Sveta Misa bude naše predanje i početak naše obnove ne samo ove crkve, nego i naših duša."
Do daljnjega euharistijska i druga slavlja odvijat će se na vanjskom oltarnom prostoru pored remetske crkve koje je natkriveno šatorom, te je zato i simbolično prozvan Šatorom sastanka. O. Čirko je u svojoj propovijedi u tom smislu naglasio: „Zato ovo nije danas kraj nečega, nego početak novih milosti. U starome Zavjetu Šator je bilo mjesto gdje je Bog živio među svojim izabranim židovskim narodom na putu kroz sinajsku pustinju.
U knjizi Izlaska čitamo (Izl 33, 7-11): Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora.
Tako će odsada Isus prebivati u šatoru. Neka to bude mjesto hodočašća, neka to postane mjesto našega obraćanja Isusu, mjesto duhovnih ozdravljenja i mnogih milosti. Neka postane mjesto duhovne obnove. Građevine mogu nestati, ali Bog ostaje tamo gdje je srce otvoreno i predano. A gdje je Isus tu je i Marija.“
Na kraju Mise učinio se je simboličan oproštaj od crkve. Vjernici su izašli na glavni izlaz crkve, a iza njih svećenici i poslužitelji nakon što se je ogolio oltar i ponijeli svijeće, križ, misal, oltarnik i cvijeće. A predslavitelj je nosio ciborij s Presvetim. Sakristan župe i svetišta je potom zaključao crkvu i time je službeno započela konstruktivna obnova. Sve je bilo popraćeno pjesmom „K snucu prosi vsaka roža“.