U zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, u utorak 27. listopada 2015., održana je redovita sjednica Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog koju je vodio predsjednik Vijeća sisački biskup mons. dr. Vlado Košić.
U pogledu predstojeće svjetske Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u siječnju 2016., Vijeće je potvrdilo da će i ove godine kršćanima hrvatskoga govornog područja i sveukupnoj zainteresiranoj javnosti biti dostupan priručnik s molitvenim i informativnim materijalima Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana i Ekumenskog Vijeća crkava, kako u tiskanoj inačici, tako i na internetu. Njih su za godinu 2016. pripravili kršćani iz Letonije na temu "Pozvani naviještati silna djela Gospodnja" (usp. 1 Pt 2,9): " A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu". Tiskani priručnik kojega svake godine objavljuje Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog uz suradnju Ekumenskog koordinacijskog odbora Crkava u Hrvatskoj dostavlja se na oko 2000 adresa župa, samostana, zajednica i ustanova kršćanskih crkava u Hrvatskoj, a može se kupiti i u svakoj knjižari Kršćanske sadašnjosti. Vijeće se nada da će se njegovanje prakse zajedničke molitve kršćanskih crkava u Hrvatskoj nastaviti i nadalje na svim razinama, od laičke do hijerarhijske, kako bismo svi nasljedovali Isusa Krista, molitelja za jedinstvo svojih učenika (Iv 17, 20-23) i izražava radost kada pastiri kršćanskih crkava vlastitom prisutnošću na molitvenim susretima tijekom Osmine daju primjer i svojim vjernicima.
U javnosti je često prisutna i tema kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca. Nakon proglašenja kardinala Stepinca blaženim i nakon što su u Hrvatskoj i u svijetu podignute crkve i oltari gdje su se vjernici utjecali njegovu zagovoru, Vijeće sa žaljenjem konstatira da je među mnogim katoličkim vjernicima u Hrvatskoj, na svim razinama, od razine vjernika laika, preko razine svećenika, redovnica i redovnika, do hijerarhijske i znanstveno-teološke razine, prisutna određena zbunjenost, začuđenost, pa nerijetko i razočaranost. Stoga Vijeće sve one koji govore i pišu o toj temi poziva i moli da joj pristupaju odgovorno i kompetentno, sve temeljeći na provjerenim informacijama onih koji su najbolje upućeni u narav, metodu, intenciju, svrhu i dinamiku postupka kanonizacije. Istovremeno Vijeće izražava zabrinutost, koju dijelimo s mnogim vjernicima katolicima, da ovaj slučaj odgode proglašenja svetim bl. Alojzija ne dovede do pogoršanja dobrih ekumenskih odnosa, prije svega između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne Crkve. Članovi Vijeća se nadaju da će unatoč aktualnim senzibiliziranjima i uznemirenostima, svetost, humanost, veličina i hrabrost blaženoga Alojzija Stepinca još snažnije zablistati, te žarko mole da odgađanje kanonizacije, i sve drugo što se u tom pogledu eventualno poduzima, ne odmogne nego pomogne ekumenskom zbližavanju dviju Kristovih Crkava.
S obzirom na aktualnu temu izbjeglica, koja ima i svoju ekumensku i međureligijsku dimenziju, Vijeće ukazuje na višeslojnost, široku kontekstualnost i dubinu toga pitanja, te izražava iskrenu kršćansku solidarnost sa svima koji trpe ne vlastitom krivnjom, nego uslijed čimbenika koji ne ovise o njima. Krajnje je vrijeme da oni u čijim je rukama stvarna moć u što je moguće većoj mjeri usklade sva svoja djelovanja s načelima humanosti, pravednosti i solidarnosti. Za sve kršćane neopozivo vrijede riječi Isusa Krista u Matejevu evanđelju: "Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste" (Mt 25, 45).
Članovi Vijeća razmatrali su i druge međucrkvene i međureligijske aktivnosti i aktualnosti u svijetu i kod nas. Tajnik, dr. Jure Zečević je izvijestio o Sinodi anglikanaca istočnoeuropskog arhiđakonata europske biskupije održanoj od 24. do 27. listopada 2015. u Duhovno-obrazovnom centru Marijin Dvor u Lužnici, u sklopu koje su 27. listopada 2015. u HBK mons. Enco Rodinis, generalni tajnik HBK, dr. Jure Zečević, tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, te gđa. Marija Znidarčić, članica istoga Vijeća, primili 25 predstavnika iz anglikanskih zajednica u Beču, Pragu, Budimpešti, Bukureštu, Izmiru, Ankari, Istambulu, Kreti, Krfu, Ateni, Varšavi, Kijevu, Moskvi, St. Petersburgu i Beogradu, predvođenih gđom. Janet Berković, laičkom voditeljicom anglikanske zajednice u Zagrebu. Anglikanski biskup europske biskupije, Robert Innes, arhiđakon Patrick Curran (Beč) i arhiđakon Colin Williams (Frankfurt) izrazili su u ime svih predstavnika oduševljenost boravkom u Hrvatskoj i zahvalili za prijem i gostoprimstvo. U pozdravima, govorima i u ugodnoj i neformalnoj komunikaciji istaknuta je korisnost uzajamnog upoznavanja kršćana različitih tradicija i potreba što dosljednijeg zajedničkog promicanja evanđeoskih vrijednosti.

U župi u Remetama koja je ujedno i drevna marijanska crkva i svetište poznata kao Zagovornica Hrvatske, održana je 11. prosinca 2015. tribina na temu: Hrvatski branitelj pod plaštom Zagovornice Hrvatske. Tribinom je moderirao Vlado Čutura novinar Glasa Koncila, pokretač i urednik više časopisa, pisac, crkveno i društveno angažirani vjernik laik.
Na početku remetski župnik o. Antonio-Mario Čirko iznio je kratko razmišljanje o temi: Advocata Croatiae - čuva svoj narod i danas. Župnik je naglasio da već dugi niz vremena u razgovoru sa župljanima, ali i u osobnim i duhovnim razgovorima primjećuje se potreba duhovne skrbi za branitelje. Tako je i ova tribina jedan početak ostvarenja te inicijative u kojima će se na različite načine i ovisno o mogućnostima, braniteljima koji žive na području remetske župe ponuditi duhovni sadržaji, zajedništvo i ljudska blizina. Zbog toga i tribina nema prizvuk politike, nego ima smisao svjedočenja Božje snage i predanja koje tada čini čudo kojeg je hrvatski narod itekako bio svjedok: izborena je na čudesan način vlastita domovina, a s druge strane u trenucima bilo rata, bilo zarobljeništva, bilo dugogodišnjeg zatvora mnogi su posvjedočili da su otkrili živoga Boga koji im je dao ljubavi i snage da ustraju za dobro. Uz primjere povezanosti hrvatskog naroda s vjerom i Marijom, župnik je naglasio da i naši gosti na tribini mogu ispričati svoja iskustva na svoj način kada su mogli doživjeti tu čudesnu nutarnju snagu, Božju snagu koja je dala da se sve može podnijeti, a s druge strane mnogi branitelji su pokazali kako se ljubi domovina, ali i da se ne mrzi nikoga, ma bio to i najveći neprijatelj. I to je uistinu milost.
Potom je o svome iskustvu vjere i domovinskog rata progovorio General zbora Josip Lucić, hrvatski general, bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Od najranijeg djetinjstva posebno od svoje majke usvajao je temelje vjere i svoj odnos prema Bogu. Iako se nikada nije mislio baviti vojnim pozivom splet okolnosti doveo ga je do toga. Kada je započeo domovinski rat javljali su se većinom mladi ljudi u obranu domovine - hrvatski dragovoljci. General Lucić postavio je pitanje zbog čega su ti mladi odlučili odazvati? Odgovor je upravo iz osjećaja odgovornosti koji proizlazi iz načina odrastanja. Tu se vidi utjecaj obitelji i utjecaj Crkve koja već stoljećima nastoji očuvati obitelj kao temelj društva i svih vrijednosti. A u samim obiteljima general ističe da su upravo majke i bake koje ulijevaju pozitivni duh u djecu prema istinskim vrednotama i vjeri. Ovaj rat je na jedan specifičan način obnovio vjeru i danas taj spoj vjere i domoljubnog osjećaja može se najbolje osjetiti u crkvenim objektima. Gledajući unazad prve godine iza rata učinila se je jedna pogreška, istaknuo je general Lucić. Naime rat je mnogim braniteljima narušio psihičko zdravlje, bilo je teško vratiti se u svakodnevicu, pogotovo oni koji su proveli godine u postrojbama, doživjeli su stresove i sve ostalo. Uz tjelesne ozljede koje su se liječile, trebalo je liječiti i duševne ozljede na način da su se organizirali rehabilitacijski centri. No toga nije bilo nego su se branitelji liječili s ostalim bolesnicima koji nisu psihički stradalnici u ratu. Danas je prosječni životni vijek hrvatskog branitelja oko 50 godina, a to ne bi trebale biti godine za umiranje. Važna je uloga Crkve, duhovnog angažmana. Kada danas vidimo hrvatskog branitelja koji se je odao alkoholu ili ne može naći snagu za ići dalje u životnu borbu, onda mnogi zaborave da su ti mladi ljudi ušli u rat kada se je trebalo školovati, u vrijeme kada se osnivaju obitelji, kada se do negdje 30 godina života većina ljudi stabilizira, u vrijeme kada se rađaju djeca... Jedan ogroman broj mladih ljudi je to razdoblje izgubio, proveo ga u jednom okrutnom ratnom okruženju, te djelomično nebrigom društva nije uspio naći snagu. Oni koji su se okrenuli više prema Crkvi, prema svojim prijateljima u okruženju Crkve ti su uspjeli ozdraviti. No oni koji su se zatvorili ili se zatvaraju u svoju osamu ti vrlo brzo umiru. General Lucić zaključio je svoje razmišljanje da sigurno bez Božje pomoći ne bi se uspjela stvoriti naša država koja je ostvarena uz velike žrtve i ljubav branitelja prema domovini.
Potom je svoje razmišljanje na temu: Temelj opstanka - vjera, obitelj i domovina iznio Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije. Progovorivši o vjeri, g. Klemm je istaknuo da nije dovoljno vjerovati, nego naša djela trebaju pokazati našu vjeru. Zbog toga se svaki dan trebamo upitati što smo dobro učinili za drugoga. Tako i hrvatski branitelji se isto pitaju da li sam se danas sjetio svoga prijatelja iz rata kojemu je možda teško, koji je možda sam. Ne smijemo samo čekati da čujemo da je netko od njih umro nego treba djelima pokazati vjeru i ljubav. Treba se boriti i biti blizu i hrvatskom branitelju, ali i svakome čovjeku. U domovinskom ratu, ističe g. Klemm, svi smo bili zajedno, te nastavlja da nije bilo molitve, majki koje su molile za hrvatske branitelje, pitanje je da li bi bilo hrvatske države. I u vrijeme kada se je trebala donijeti presuda za generale Markača i Gotovinu, sami hrvatski branitelji poslali su dopise svim hrvatskim župama da potaknu sve na molitvu i na bdijenje za naše generale dan uoči presude. Imali smo vjeru u pozitivan ishod jer smo znali da Hrvatska nije nastala na zločinima. Molilo se ne samo u crkvama, nego i u mnogim obiteljima. Hrvatska je tada drugi puta pobijedila, istaknuo je g. Klemm citirajući generala Markača.
Potom je uslijedila mogućnost postavljanja pitanja. Gost tribine trebao je biti i general Mladen Markač koji se ispričao jer zbog putovanja nije uspio stići na vrijeme u Zagreb.

KRŠTENICI:
U župi smo imali 124 krštenika / 25 manje nego prošle godine/ (123 djece i 1 odrasla osoba) od kojih su 74 iz naše župe, a 50 iz drugih župa. U našoj župi je kršteno 62 dječaka i 61 djevojčica. Treba reći da se zadnjih godina broj krštenja smanjuje. Za usporedbu - u zadnje dvije godine taj broj se je smanjio za 50.
Među roditeljima krštenika iz naše župe njih 15 od 73 nema sakrament ženidbe. S područja naše filijale na ČRETU bilo je 15 krštenika (5 dječaka i 9 djevojčica), što je za to područje za petero manje od prošle godine.

PRVOPRIČESNIKA je bilo 123, dvanaest manje nego prošle godine.
Na ČRETU je bilo 24 Prvopričesnika, kao i godinu dana prije.

POTVRĐENIKA - FIRMANIKA je bilo 99, dvoje manje nego prošle godine. S područja ČRETA bilo je 12, dvoje manje nego 2014.

VJENČANJA:
U našoj župi sakrament ženidbe sklopilo je 46 parova, šest manje nego 2014. godine, a od broja vjenčanih u župi ostaje živjeti 19 parova, šest više negoli prošle godine. Tijekom godine u župi smo podijelili oko 80.000 sv. Pričesti.

POSJET STARIJIMA I BOLESNIMA Naše starije i bolesne župljane po bolnicama, domovima i obiteljima, tijekom godine pohodili smo 385 puta.

POKOJNICI:
Preminulo je 98-oro naših župljana, 21 više nego u 2014. godini, od toga broja 51 muškarac i 47 žena. Među preminulim župljanima bilo je 12 iznenadnih preminuća. Od 98-oro preminulih čak 44 ih je umrlo bez sakramenata. To je devetoro više nego prošle godine. Od toga broja preminulih (98) s područja ČRETA preminula je 21 osoba, 11 muškaraca i 10 žena, 7 više od prošle godine, od toga 9 bez sakramenata.
Prosječna starost preminulih je 75,27 godina.

Kao župna zajednica moramo se svi zamisliti nad činjenicom da svake godine sve veći broj umrlih nije primio bolesničko pomazanje, a nije bila nagla smrt. Nekad u samim obiteljima postoji praznovjerni strah ili krivo uvjerenje da je bolesničko pomazanje samo za one koji su na samrti. Zato se i odgađa zvati svećenika. Mi svećenici znamo često čuti od ljudi: Što me želite pokopati? To je ostatak mentaliteta od prijašnjeg naziva Posljednje pomazanje. Zato postoji neki čudan strah kada se spomene taj sakramenat.

U Novom Zavjetu čitamo: Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i, ako je sagriješio, oprostit će mu se. Tako veli sv. Jakov apostol (Jak 5, 13-15).

Sakrament bolesničkog pomazanja pomaže čovjeku da ponajprije ozdravi od bolesti duše, malodušnosti (to je i Isus uvijek najprije htio u ozdravljenjima koja je vršio), a ukoliko je Božja volja, i od bolesti tijela. Polaganje ruku na bolesnika za vrijeme obreda bolesničkog pomazanja je slika da sebe stavljamo u dobre Božje ruke. Tako bolest postaje mjesto susreta s Bogom. Pomazanje uljem upućuje na Božju ozdravljujuću ljubav koja struji u bolesnika i njegove rane.

Dragi župljani, kao vaš župnik, zajedno sa župnim vikarima molim vas da ne budemo praznovjerni, nego da shvatimo ovaj sakramenat kao sakramenat za život, a ne za smrt. Sakrament bolesničkog pomazanja se dijeli u svako doba. Bolesnik je uvijek na prvom mjestu. U bilo koje doba dana i noći pozovite svećenika i mi ćemo odmah doći i podijeliti ovaj sakrament.

U sklopu završetka Godine posvećenog života na Svijećnicu 2. veljače, o. Antonio-Mario sudjelovao je na završnim susretima kao predstavnik povjerenstva za zvanja pri HKVRPP (Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica) zajedno s tri redovnice također članova povjerenstva na temu: Posvećeni život u zajedništvu. Od ostalih događanja posjetila se je i Sikstinska kapela koja je poznata je po remek djelima freska po zidovima, a osobito po svodu gdje se prikazuje stvaranje čovjeka, te velika oltarna freska posljednjeg suda koja su oslikana od Michalangela. Također kapela je poznata kao mjesto konklava gdje se održava izbor novoga pape.

Vrhunac svega bila su dva događaja. Tako je 1. veljače bio susret s papom Franjom i s preko 5000 sudionika. Papa nije želio čitati napisani govor nego je progovorio redovnicima i redovnicama onako iz srca. Spomenuo je tri važne stvari za posvećeni život. Važnost življenja proročke dimenzije u poslušnosti, zatim važnost blizine i svjedočenje nade. Danas su važni proroci koji svjedoče svojim životom. Posvećene osobe pozvane su biti ti svjedoci. Proroštvo ispunja radošću, ono je poseban dar. Papa naglašava da ono želi reći da postoji nešto puno veće i bolje negoli čovjek može zamisliti. Druga stvar je blizina. Posvećena osoba mora biti blizu osobama u potrebi, koji su u životnim problemima, patnji. Ali blizina također uključuje brigu i za vlastite članove u zajednici (npr. bolesna redovnica ili redovnik). Zadnja točka je nada. Papa kaže da se muči s time, jer promatra posvećeni život i pita se zašto je on postao tako sterilan. Neke zajednice prave eksperimente umjetnog sjemeništa, gdje primaju nova zvanja bez kvalitetnog razlučivanja. To nije ispravno jer kasnije onda nastanu još veći problemi. Za nova zvanja treba moliti i to ustrajno i svim srcem nikada se ne umarajući.

Na Svijećnicu, u prijepodnevnom dijelu svi sudionici sudjelovali su na hodočašću na tri različita mjesta gdje se nalaze Sveta vrata (Sveta Marija Velika, Sveti Ivan Lateranski i Sveti Pavao izvan zidina). Hrvatska grupa pri HKVRPP bila je u papinskoj bazilici sveta Marija Velika koje je ujedno bilo i sudjelovanje u potpunom jubilarnom oprostu u Godini Milosrđa. Uvečer se slavila svečana Sveta Misa s papom Franjom u bazilici Svetog Petra koja je bila ispunjena mnoštvom posvećenih osoba. Na kraju je papa ohrabrio sve redovnike i redovnice da ustraju na svom putu posvećenja i da se nikada ne umore u tome.

O. Antonio-Mario nosio je ovih dana u svojim molitvama i prolaskom kroz Sveta Vrata, ali i na grobu sv. Ivana-Pavla II na poseban način ne samo one koji su mu se preporučili u molitve, nego i čitavu župnu zajednicu i sve ljude u potrebi.
Pritisnite linkove za pregled fotografija:
Pogledajte galeriju na facebooku
Pogledajte galeriju na facebooku
Pogledajte galeriju na facebooku
Pogledajte galeriju na facebooku
Pogledajte galeriju na facebooku
Pogledajte galeriju na facebooku